Croatian Text: Čini se glupo brinuti se za proizvoljan trenutak koji je neka odavno mrtva osoba proglasila krajem jedne godine i početkom druge kao da naši pokušaji dijeljenja vremena u značajne cjeline zapravo nešto znače. Ljudi čekaju da im odbrojavanje kaže da je u redu opet vjerovati u sebe. Završavaju svaku godinu s neuspjehom, ali nadaju se da, kada sat otkuca dvanaest, mogu početi novu godinu s čistom pločom. Govore si da će se stvari dogoditi ove godine, nikada shvaćajujći da se stvari stalno događaju; samo se događaju bez njih. Poem: Mali pas legao je sklupčan i nije ustao Ali spavao je dublje dok su se pepeo dizao I našao ljude nepotpune i zaledio Nasumične ruke, labave nespremne oči Ljudi koji očekuju još jedno sunce Da naprave modeliranu stvar koju nisu napravili. Ti iznenadni krajevi vremena moraju nam dati stanku. Borimo se u budućnosti, rijetko kovanoj Sačuvani u tapetama naknadnih misli. Više vremena, više vremena. Baraže pljeska Dolaze prigušeno iz zakopanog radija. Novogodišnja zvona prepiru se sa snijegom.