Ja sam djetinjstvo provela u neimastini, nisam ni imala mobitel dok nisam dosla u srednju, cesto nisam imala za jest i sve te stvari, preopterecenost novcima, hranom, racunima, stres su mi oduzeli djetinjstvo i samopouzdanje, a zato sto se nisam imala kome "jadat" o svojoj situaciji bilo mi je jos teze. Ja sam uvjerena da samo ljudi koji imaju novaca, bar dovoljno za hranu i osnovne zivotne uvjete pisu da je bilo bolje u proslosti i da siromasni nemaju vrimena bit depresivni ili razmisljat o icemu osim o opstanku. Ljudi pate u tim zivotnim uvjetima i nece nista rec jer ih vi necete razumit il cete mislit da im mozete popravit situaciju, a vjv i zato sto vas ne zele opterecivat svojim problemima. I ne govorim ja o neimastini tipa "mater i caca mi moraju otplatit neki kredit, nemamo za racune, nemam za novi mob a ovaj je razbijen, nosim istu robu svaki dan" pricam o neimastini u kojoj ljudi doslovno nemaju sta za jest i zive u losim uvjetima.