Kako se nosite s mortalitetom?

Who cares, just don't think about it bro.

Al ozbiljno, mene stvarno baš briga. Kužim zašto ljudima ideje kao "i tako ćemo svi umrijeti na kraju", "mi živimo tako kratko u usporedbi s ostatkom povijesti", ili "zemlja toliko mala i nebitna u cijelom svemiru" itd. izazivaju nelagodu, tjeskobu, čak i strah... ali kaj nije to zapravo super stvar? Na tako prekrasnoj, jedinstvenoj kugli kojoj nema ništa slično blizu, živimo u najboljem vremenu ikad. Jbt ipak smo živi. Meni je to super. Od svih stvari u svemiru, toliko malo toga je živo. Od svih živih stvari, toliko malo su ljudi. Od svih ljudi, mogao si se roditi u špilji prije 10 tisuća godina i živjeti od lova na mamute. Meni se posebna stvar to što imamo privilegij živjeti, i umrijeti na kraju. Koja je alternativa? Ne postojati uopće. Čak i da možeš živjeti zauvijek, kaj ćeš kad ti sva obitelj i svi koje znaš poumru? Kad se ljudi i okolina na koju si navikao potpuno primijeni, kad sunce proguta zemlju, kad sve u svemiru odumre i ostane beskrajni mrak i tišina, koji će trajati neshvatljivo duže nego koliko je prošlo vremena od velikog praska do danas? Ja sam sretan da postojim u ovom nevjerojatno kratkom vremenu od 14 milijardi godina kad uopće postoji svijetlo, toplina. 99%+ životnog tijeka svemira će biti bez toga.

Eto, tako ja razmišljam. Lijepo je živjeti, i uživati u vremenu koje nam je dodijeljeno, i u dobru i zlu, u bolu i u sreći. Jer alternative su ne postojati uopće i postojati zauvijek. Ne znaš koje je gore.

/r/croatia Thread