Svaki put kad bi mu nagon dosao, on bi ga odbacio, potisnuo, isao radit nesto drugo i tako stalno.

Opet se vraćamo na to da crkva ne uči da treba potiskivat jer potiskivanje može samo stvorit frustraciju. A da se ne uvrijediš, nisam baš ni uvjeren da si netko može treningom ubit seksualni nagon. Čovjek je pozvan svoj seksualni nagon kontrolirati i usavršavati ga. Ako pak ne ide i ne možeš izdržat - onda bolje izdrkaj nego pukni na mozak.

Hoću ti reć da ne možemo mi relativizirat smrtni grijeh jer ljudi lako pokleknu. Ako si kršćanin, ne smiješ to radit i točka.

Ne relativiziram. Bogu nije cilj psihički ubit vjernika. Crkveni nauk uči o neograničenom božjem milosrđu. Pričamo o Bogu koji toliko ljubi čovjeka da je umro na križu za njega. Kad imam takvog Boga zašto bi ga ograničavao sa idejom da mi ne može oprostit?

To ne znači da se ja ne moram trudit već da kad padnem da se ne moram psihički ubit nego krenit na novo i probat bit bolji.

Ali moras ulagat konstantan iskren trud da to ne radis. Jesam li tu u krivu?

Nisi.