Mislim da su tu krive drustvene mreze i skupljanje internet bodova.

Banaliziraš problem. Mislim da te jebe ovaj "sve je to normalno" dio. U pravu si, je. Ne bi toliko ljudi patilo od toga da nije normalno. Na neki način današnji svijet nije baš prilagođen ljudima i koliko ćeš vremena odvojiti za familiju, vježbanje, djecu, branje gljiva, ovisi o tebi. U kurcu si ako razmišljaš neprestano o poslu ili financijama ili tome kako ti je pun kurac svega i kada se igraš s klincima. Naravno da ovisi o osobi na koji način se s tim nosi i koji joj je prag tolerancije.

Imala sam kolege kojima je normalno odraditi dva napadaja panike tjedno, raditi 16 sati dnevno, spavati 2-3 sata i tvrditi da su svi drugi osjetljive pičkice.

Osobno nisam sklona ni anksioznosti, ni depresiji, ni panici pa me pojelo. Bio je objektivno odvratan period, ali najviše je zaslužan baš "proći će, progurat ću" stav. Znaš za priču sa žabom u zdjeli? Ako predugo ostane, više ni ne može iskočiti.

Treba to prihvatiti i truditi se nastaviti dalje.

Da, ali većina ljudi se trudi nastaviti dalje na isti način i u tome je problem koji na kraju vodi do još većeg problema. Ti miješaš stres oko situacija: bolesno dijete, kratak si s parama, netko ti je umro, s kroničnim stanjem.

Da se razumijemo, ne govorim da ne postoji ova bolest, nego da se ta rijec (kao i OCD i depresija) prelako koriste i danas su svi anksiozni, depresivni i imaju OCD

Očekivanja su danas ogromna, i od sebe i od drugih. Svi i jesu anksiozni, depresivni i imaju ADHD. Nije pomodarstvo, takvo je društvo. Ko da odeš u dom za nezbrinutu djecu pa kažeš "jebate tu svi tvrde da ih zlostavljaju, to je trend", a stvarno ih zlostavljaju.