E, tu je već problem što je svijet bio ovakav već dugi niz godina. Kako nam je ideja ravnopravnog građana još svježa stvar koja ide povuci-potegni s puno lakše prihvaćenom idejom individue, ljudi se osjećaju ugroženima, koliko i oslovljenima, da izraze što su i tko su. Nije to samo Amerika. Može bit da ih netko tlači ili da su im uskraćena ljudska prava na način na koji o tome saznaju tek kada se nađu u situaciji u kojoj bi trebali biti tretirani kao građani, a postupa se s njima kao s nižim slojem ljudi, namjerno ili spontano (tu govorim o LGBTQ zajednici).

Ako nekome suptilno kažeš da je perverzan, pa kako se ne bi naljutio, pa na kraju i držao naporne prosvjede kako je on taj-i-taj, jer ima pravo pokazati da postoji i da ga ne možeš prekrižiti iz postojanja. Ili da ga ne možeš doživljavati kao niže biće koje se treba sakriti od svijeta?

Ljudi se naljute, svima nam je to zajedničko, a treba paziti koliko se mi svi u toj ljutnji namećemo jedni drugima, a s druge strane podržavamo i vjerujemo u individualne slobode.

Eto, toliko od mene, ako se ne ljutiš. Mislim da takve stvari treba iznijeti van, nego zadržati.

Za veganstvo, tu ne znam što da kažem, osim da i meni smeta kad ne mogu izbjeći pričati o hrani (kao, kad te netko nudi nečim, ili kad idete van nešto pojest), bez da dobijem, ili sto pitanja, ili sto kritika. Sve je to zeznuto.